Knjiga Ponoćna knjižnica (Midnight library) govori o Nori koja u 35. godini u ponoć odlučuje okončati svoj život. Nezadovoljna je svime što je propustila učiniti i što je razočarala mnoge ljude do kojih joj je bilo stalo.
Neću odavati što se u knjizi točno događalo niti kako je završila, ali ipak ima malo spojlera.
Što je ponoćna knjižnica?
Ponoćna knjižnica je izmišljeno mjesto koje se Nori priviđa u trenutku kad se našla između života i smrti. Svaka knjiga na njenim policama nudi joj mogućnost da se ubaci u život kojim bi živjela da je u nekom trenutku života donijela drugačiju odluku.
U ponoćnoj knjižnici Nora ima priliku iskusiti druge verzije sebe – Noru koja je ustrajala u plivačkoj karijeri, koja nije otkazala vjenčanje, koja nije izašla iz benda u kojem je skladala i pjevala s bratom ili koja je postala znanstvenica glaciologinja.
Ono što me u knjizi najviše oduševilo je narativ u kojem je glavni lik (i to ženskog spola) motiviran odabirom onoga čime će se u životu baviti.
Ponoćna knjižnica pokazuje kako bi nam život izgledao da smo odabrali drugačije karijere
Čitajući knjigu nisam mogla ne primijetiti da se mnoga pitanja vežu upravo uz karijerni, pa čak i obrazovni put.
Naravno, ima nekoliko života u kojima se Nora pita što bi bilo da se udala ili da ima obitelj, ali čak i u tim životima prisutno je pitanje čime se bavi ostatak vremena.
Da se udala, saznajemo, bila bi vlasnica malog puba. Da se udala za nekog drugog, bila bi profesorica na fakultetu i radila na vlastitoj knjizi.
U prijevodu, nema nijednog života koji nije prožet pitanjem što radim? Čime se bavim?
Plivačka karijera bila je želja njenog oca.
Karijera skladateljice i pjevačice u bendu bila je želja njenog brata i njegovog prijatelja.
Upravljanje malim seoskim pubom bila je želja njenog nesuđenog supruga.
Posao glaciologinje koja istražuje klimatske promjene bio je prijedlog njene knjižničarke iz srednje škole.
Poziv volonterke u prihvatilištu za napuštene pse bila je donekle njena želja, ali nije ju previše ispunjavala.
Odlazak u Australiju promatrati grbave kitove s najboljom prijateljicom rezultirao je tragedijom.
Povezanost karijere i privatnog života
Svaki od ovih odabira imao je svoje uspješne trenutke, ali i one neuspješne. Također, svaki od ovih odabira karijere nosio je sa sobom i promjene u privatnom životu.
Kao glaciologinja, naravno, dane provodiš na Svalbardu i nemaš vremena za obitelj. Kad si volonterka za napuštene životinje, u vezi si s osobom koja strastveno voli svog psa.
Kao profesorica na sveučilištu, imaš supruga kirurga, a kao osvajačica olimpijske medalje u plivanju imaš ožiljke od živčanog sloma i ne želiš muža. Kad si uspješna pjevačica i pjevaš u popularnom bendu si, naravno, u vezi sa zgodnim glumcem, ali shvaćaš da ni to ne ide u idealnom smjeru.
U svom stvarnom životu, Nora je studirala filozofiju. Iskreno su ju zanimala filozofska pitanja i uživala je u svojim knjigama i filozofskim mislima. Bila je zaposlena u malom dućanu glazbene opreme i podučavala jedno dijete klaviru.
Zašto je ponekad važno i odbiti priliku
Nora je u svom pravom životu očajavala što nije prihvatila sve prilike koje su joj se nudile. Za svaku je našla izliku, iz svega se pokušala izvući.
Inače nemam razumijevanja za ljude koji su po prirodi pasivni, odgađaju životne odluke te se naposljetku ubiju jer shvate da u životu nisu uspjeli.
Ali ponekad je važno shvatiti i snagu odbijanja. Snagu toga da smo nekoj prilici okrenuli leđa, da smo zaključili da ta prilika ipak nije za nas iako bi nam donijela zvjezdane uspjehe.
Svako odbijanje prilike koja za nas nije dobra ostavlja nam prostor koji možemo popuniti nečime do čega nam je stalo.
Otvoreni kraj knjige
Sam kraj knjige ostavlja čitatelju mašti na volju.
Na kraju čitanja me osobno zapravo više nije ni bilo briga što je točno s Norom, već sam se fokusirala na analizu vlastitog života.
Što bi bilo, kad bi bilo?
Kako bi mi život izgledao da sam krenula u ovu školu, a ne onu?
Što bi bilo da sam poslušala svoj osjećaj i upisala matematičku gimnaziju? A što da sam imala dovoljno samopouzdanja na prijemnom ispitu navesti da želim studirati psihologiju?
Što bi bilo da sam jednog hladnog vikenda u veljači prije pet godina odabrala ponudu posla u jednom poduzeću, a ne drugom?
Tko god će čitati knjigu, neminovno će si postaviti ova pitanja. Moj savjet je završiti knjigu na nekom tihom i mirnom mjestu gdje možeš sjediti još satima i kontemplirati o životu.
Ali ono što je zanimljivo – većina tih pitanja će se ticati upravo odabira karijernog puta jer on izravno ili neizravno utječe i na sve drugo.
