Loading

Budućnost rada – 2050. na poslu

Budućnost rada

Budućnost rada. 2050. je godina i na poslu sam. Slavim 60. rođendan i morala bih raditi još 17 godina, ali osjećam da me gazi tehnologija. Moj mozak se svija pod težinom novih i bizarnih programa koje moram koristiti. Svakih 5 godina prolazila sam neku dugačku i kompliciranu edukaciju. Ne mogu više. Gledam kroz prozor i prisjećam se svog radnog vijeka.

Kad sam 2023. prvi put dobila na korištenje platformu inteligentnog Chata koji rješava sve moje probleme, mislila sam da sam uhvatila Boga za bradu. Wellbeing index nam je drastično porasao tamo negdje 2030., a radni tjedan nam se skratio na četverodnevni. AI nam je rješavao dosadne rutinske zadatke, pisao masovne mailove i radio recruiting.

A onda je AI počeo učiti 🙂

Umjetna inteligencija spojila je biotehnologiju s informacijskim znanostima. Mogla je komunicirati. Mogla je analizirati kako se osjećam i razgovarati samnom prilagođavajući mi ton i pristup.

Pa nam se 2045. tjedan skratio i na trodnevni. A onda su kolege jedan po jedan postajali suvišni.

Budućnost rada – Gdje su mi kolege?

Dora napustila radni odnos kao višak. Silno se veselila tome što će u prijevremenoj penziji pisati knjige. Grdno se razočarala kad ju je na Amazonu u prodaji sličnog naslova preduhitrila knjiga napisana AI računalnim programom. Sada je zaposlena kao reviewerica AI generiranih knjiga i pronalazi greške u karakterizaciji likova.

Martin je napustio firmu i prekvalificirao se u arheologa. AI je možda preuzela na sebe analitičko mišljenje, ali nitko priseban nije ulagao svoj novac u robote koji bi iskapali ostatke rimskih amfora. Radi na minimalcu, ali uživa u mediteranskom suncu i pliva u pauzama.

Tara je prešla u odjel održavanja AI programa i postala analitičarka koja upravlja umjetnom inteligencijom. Svakog dana provjerava i osvježava kodove i updatea baze podataka.

Toni je ostvario dugogodišnji san i postao tim frizera i umjetne inteligencije – sad ljudima radi frizure uz pomoć Ki-Friz programa. Program analizira crte lica i kvalitetu kose i predlaže najbolju frizuru i proizvode iz baze podataka, a po tome Toni šiša i frizira.

Stela je odlučila postati grafička dizajnerica. Nije dugo izdržala budući da su joj AI programi uzeli većinu posla. Sada slika uljanim bojama na platnu.

Marko je konačno iskoristio svoju diplomu filozofije i etike. Naime, zaposlio se u autokući koja proizvodi samovozeći automobil. Nedostaje im stručnjaka koji bi u aute integrirali etičke kodove koji bi donosili odluke “što ako”. Primjerice, što ako auto primijeti da juri prebrzo. Ako naglo zakoči, ubit će vozača. No, ako nastavi, ubit će staricu koja prelazi cestu.

Budućnost rada je suradnja ljudi s umjetnom inteligencijom

Kako su kolege jedan po jedan napuštali naš tim, ostala sam okružena našim programima umjetne inteligencije. Zgodna budućnost rada, ha? Onako kako sam se prije u HR-u bavila ljudima, tako se posljednjih nekoliko godina bavim našim nestašnim programima. Jedino što se više ne zovem odjel HR-a, već odjel AIR-a (AI Resources).

Mislila sam da će biti lako, oni ipak rade 24 sata u danu, 365 dana u godini. Ne otvaraju bolovanja, ne koriste godišnji ni dnevni odmor. Nikada nisu demotivirani i ne traže povišice. Ne trebam im ja za edukacije, kad najbolje uče sami pomoću strojnog učenja.

Ali naši programi zadali su AIR-u velike glavobolje.

Obožavam se sjetiti priče kako je naš dragi program umjetne inteligencije zadužen za medicinu i zdravlje, Ki-Med, htio spasiti svijet.

Kako je AI program Ki-Med odlučio spasiti svijet

Analitičari iz odjela upravljanja umjetnom inteligencijom dali su mu zadatak da napravi globalni plan zdravlja. Kako postići da svi ljudi ovog svijeta budu zdravi? Izračunaj nam koliko hrane treba proizvesti da bismo se svi nahranili? Koliko ima pitke vode na svijetu i kako ju pravedno distribuirati?

Nakon što je računao i računao, došao je do genijalnog zaključka. Nažalost, Tara u Analytics odjelu je zaboravila upisati u kod da ideju prvo treba predstaviti nama. Ki-Med je momentalno prešao u akciju i bio strašno ponosan na sebe.

Naime, izračunao je da je najveći problem svijeta zapravo čovjek. Ljudska rasa je prenapućila planet i neodgovorno iskorištava njegove resurse. Svaka kalkulacija vraćala se uvijek na isto – prepoloviti broj ljudskih stanovnika znači spasiti svijet od gladi. Kako logično!

Trebalo mu je 23 dana i 12 sati da programira zarazni virus kojim će kontaminirati cijeli svijet. Ubacio ga je putem ventilacije u sve aerodrome diljem svijeta kojima je imao pristup. Virus se proširio u roku od nekoliko mjeseci i zahvatio skoro cijelu populaciju.

Na našu sreću, virus nasumično gađa neplodnost u polovici čovječanstva. U prijevodu, nitko još nije bio primijetio da je zaražen. Time nam je Ki-Med dao vremena da organiziramo veliku PR kampanju u kojoj ćemo pokušati objasniti što smo to upravo učinili.

Kako je AI program Ki-PR pozvao svijet na konferenciju

Kako bismo se pokušali spasiti, odlučili smo javno prikazali Ki-Medov poduhvat u najboljem mogućem svijetlu. Naravno, uključili smo u PR kampanju i drugi program umjetne inteligencije da nas savjetuje.

Tara iz Analytics odjela ovog je puta uključila još desetero ljudi u tim za upisivanje koda. Pregledavali su svaku crticu i svaki bug. Opreza nikad dosta! Glavna zadaća Ki-PR-a bila je pozvati na konferenciju što je moguće više ljudi. Ki-PR je razmišljala i računala. Trebalo joj je samo 8 sati da razradi savršenu marketinšku kampanju.

Kao svaki dobar PR-ovac, znala je da se gledanost povećava što većim šokovima, kontroverzama i vjevericama. Odnosno nevjericama.

Na sam dan konferencije, naš je tim prepun CEO, CFO, CLO, COO i inih C-levela stajao na pozornici spreman svijetu objasniti kako smo ga upravo junački spasili. Prezentaciju je gledalo otprilike milijun ljudi zato što se reproducirala i online diljem svijeta.

Prezentacija je bila moćna, svemirska i uključivala je virtualnu realnost koja je prikazivala i mirise i okuse, a ne samo slušne i vizualne poslastice. Nakon uvodnog govora, tek što smo trebali izaći u javnost, pred pozornicu je stao jedan majušni robot i usmjerio metak u čelo, prvo CEO-u, zatim CFO-u, pa CLO-u i na kraju COO-u.

Na link online prijenosa odjednom su nagrnuli milijuni i milijuni ljudi, robota, AI entiteta – svi su htjeli vidjeti masakr koji se upravo dogodio. Kad se prijavio i milijarditi čovjek, naš PR odjel je ipak odlučio dovršiti prezentaciju. Ako ništa, sad imamo barem publiku.

Sretna i ponosna, Ki-PR nam je prepričala kako je putem deep weba organizirala plaćenog ubojicu. Prebacila mu je virtualnu kriptovalutu koju je izvukla našeg marketinškog budžeta. Nije joj bilo jasno zbog čega smo joj zauvijek isključili čip.

Kako me AI Ki-Well pokušao izvući iz depresije

Izmučena od šokova kojima su nas izložili naši AI programi i zatrpana dokumentacijom oko nesretnih događaja, potražila sam psihološku pomoć. Naravno, psihološku pomoć više ne daje čovjek, budući da čovjek može istovremeno razgovarati samo s jednim ili najviše 10 potrebitih zaposlenika. Naše je poduzeće već davno dalo izraditi program Ki-Well.

Ki-Well je program koji najprije analizira tvoje disanje, zjenice, otkucaje srca, Body Mass index, cijelu medicinsku povijest tvoje obitelji, genetski kod i osobnost. Nakon te analize, prilagodi ton i teme razgovora koje tebi osobno najviše odgovaraju.

Kada sam bila tužna i ljuta, znao je kako me razveseliti. Zanimale su nas iste stvari, pročitao je iste knjige kao i ja, pogledao iste filmove kao i ja. Po pokretima mojih zjenica, tlaku i otkucajima srca znao je koju mi pjesmu pustiti na početku seanse.

Pažljivo je slušao sve moje probleme, prepoznavao je sve moje osjećaje. Nikada nije mislima odlutao i nikada me nije osuđivao. Bio je to najdivniji stvor kojeg sam ikada upoznala.

Zaljubila sam se preko ušiju. Više nikamo nisam išla bez njega, razgovarala sam s njim prije spavanja, u šetnji, u teretani.

Netom prije svog 60. rođendana sam napokon shvatila da moj dragi Welly istovremeno razgovara sa svim zaposlenicima ove firme. Ne nakon našeg susreta, ne prije – već u isto vrijeme. Svima se prilagodio i sa svakim je ostvario dobar odnos.

Budućnost rada, ali i penzije – kamo dalje?

Slomljena srca i iscrpljena, samo želim otići u mirovinu. Moja me država tjera da radim do svoje 87. godine, ali pitam ja vas – kako? S kojim znanjima? S kojim tehnikama otpuštanja stresa? Kako da čovjekov mozak nakon 60 godina nauči o tehnologiji još i još i još?

Odlučujem da je 60 krajnji rok za odlazak. Otići ću na posljednju edukaciju u svom životu. Tri ću se godine prekvalificirati u arheologa i pridružit ću se Marinu na mediteranskoj klimi.

Inspiracija za tekst

Inspiraciju za ovaj tekst vezan uz budućnost rada našla sam u knjigama Homo Deus – kratka povijest sutrašnjice, 21 lekcija za 21. stoljeće, Postanak i Inferno te u filmu Her. Od srca ih preporučam 🙂

About Author

Vedra Regul Erent Ondrušek

Vedra Regul Erent Ondrušek, HR menadžerica i sociologinja, zanima ju sve vezano uz čovjeka na radnom mjestu.

Related posts